Trebate li biti idiot da biste vodili firmu?
Da li je ljubaznost vrlina kojom dospijevate na vrh korporativne ljestvice? Stereotipi bi vas mogali natjerati da pomislite drugačije. Evo primjera radi, par kratkih kompozitnih profila ljudi koji su zadovoljni i na totalno sporednim funkcijama u firmi:
Mladić s viškom novca: ovaj dečko ima oko 27, zalizanu plavu kosu, veliku čeljust, ramena kao Ken i mišiće kako bi svi primjetili da se zimus ozbiljno posvetio radu na sebi. Ali što on zapravo radi sve ovo vrijeme? Vjerojatno su mu roditelji vlasnici firme. Za njega je korporativna ljestvica više od stepenica; on smatra da je njegovo mjesto zabetonirano čvrsto na vrhu. Svakih nekoliko dana on će karakternim istupom posjetiti zaposlenike gdje im je mjesto kako nikada nikome ne bi palo na pamet da se usprotivi njemu, izvršnoj vlasti.
Mladić s potencijalom: On je sa svojih 10 prstiju došao do vrha i ne može podnijeti tu zlatnu mladež po uredima koja misli da je samopromocija pravo umjesto zasluga. Dijelom ima pravo, a način na koji bira izraziti svoju ogorčenost je da optereti svoje radnike s neplaćenim prekovremenim, nemogućim projektima i ciljevima koji nikada ne mogu biti ispunjeni. Ne samo da potkopava svoje djelatnike od bilo kakvog napretka, već i sebe iscrpljuje do maksimuma. Zajedno s takvim djelovanjem, njegovi iscrpljeni radnici gube prijatelje, vrijeme za sebe i minimum ugodnog života.
No na sreću, takvi muškarci i žene nisu tipični hrvatski šefovi. I kao što slijedeći primjeri dokazuju, ponekad dobri momci zaista pobjeđuju:
Warren Buffet: Buffett je tipični primjer dobrog poduzetnika; čovjek koji se popeo do vrha, ne zaboravljajući odakle je došao. Njegova spremnost da pruži ruku onima koji su u potrebi, zajedno sa svojim krajnjim nedostatkom nametljivosti ili eksponiranja, učinila ga je primjerkom živuće mitologije - idealnim direktorom kojeg poslovnjaci diljem svijeta žele oponašati. Opisuju ga kao običnog čovjeka čiji je najveći užitak Coca-Cola, bez privatnih helikoptera, aviona ili jahti.
Ana Karačić: kao bivša izvršna urednica naših dnevnih novina, Ana je bila poznata po svojim nepresušnim uvjerenjima za novinarski integritet i njezinoj neumornoj potrazi za važnim i običnim pričama. Unatoč svim njezinim gorljivim novinarskim vještinama, te lijepim i duboko obzirnim ljudskim manirima, o čemu svjedoči njezin govor na Filozofskom fakultetu gdje je govorila o važnosti upornosti i nužnosti da se nikada ne odustaje od skrupula, zbog svojih uvjerenja napustila je svog poslodavca. Njezina jaka uvjerenja izazvala su spor s njezinim izdavačem koji je doveo do napuštanja istog.
Mi ovdje u Skvidu, znamo da je učinkovito vodstvo ključ dobrog poslovanja, koje ide ruku pod ruku s ljudskošću i dobrotom.